Ovu knjigu preporučila mi je prijateljica i rekla da je pročitam svaki dan. Nisam je poslušala i ne čitam je koliko bih trebala, ali onaj put kad sam je čitala ugrizla me i navela na propitivanje same sebe i razmišljanje o djeci koja svake minute, svakog dana, na raznim mjestima na svijetu izgovaraju da, a zapravo bi željela reći ne.
Dan je dug, a prilika za odgovoriti potvrdno na razna pitanja i previše. Pitam se koja je cijena svega toga? Ušutkavanje vlastitih želja da bi tuđe mogle cvjetati. Možemo se igrati onog što drugi žele iako mi želimo nešto drugo, posuditi svoju igračku ili haljinu i onda se bojati tražiti je natrag, nositi odjeću koju drugi žele i trpati hranu u usta iako nismo gladni. Ako idemo u školu možemo dozvoliti nekome da prepiše naše rečenice tek tako, kao da iza njih ne stoji trud, kao da ne vrijede ništa i kao da smo ih dobili besplatno. Ako poznajete takvo dijete, ne čekajte ni minute prije nego što mu ponudite ovu knjigu jer djeca rastu i postaju odrasle osobe, a mi živimo s osjećajem da smo im imali priliku pomoći, a nismo. Izgovoreno DA odrasta s djetetom, a kompromisi na koje pristaje postaju sve veći i štetniji. Stvar je jednostavna, ali treba vježbati, svaki dan uvoditi male promjene.
Ova priča, namijenjena djeci do 4 do 8 godina, na ozbiljan način progovara o pristojnosti pod svaku cijenu, pristojnosti od koje nam se čini da postajemo nevidljivi. Na početku priče upoznajemo Milu koja se ponekad osjeća nevidljivom, na primjer kad joj brat uzima igračke bez pitanja, kad sestra pušta glasnu glazbu dok Mila piše zadaću, kad pristaje na još jednu porciju hrane kod bake iako je već sita, uzima u dućanu haljinu koja se sviđa mami, ali ne i njoj. Čini se da ovo ponašanje svima odgovara jer je ljudi često za to hvale. Boji se da ih ne razočara. Boji se da nekoga ne naljuti. Teret takvih očekivanja prevelik je za malo dijete. Stvar postaje još gora kad je djeca u razredu počnu zadirkivati i zvati je gospođica Hoću. Ali, kako to u dobrim pričama biva, dogodit će se preokret. Hoće li Mila postati vidljiva otkrijte u ovoj knjizi i zajedno sa svojim djetetom pokušajte pronaći izgubljene boje i vratiti sjaj.
Zanimljivi zadaci i igre:
- Za ovu igru potreban nam je veliki lonac u koji ćemo ubacivati papiriće na koje smo napisali osobine dobrog prijatelja. Lonac možete i nacrtati i u njega upisivati sastojke. Možete naizmjence sa svojim djetetom ubacivati sastojke ili u igru uključiti više djece. Naravno, nakon što su dodani svi sastojci treba ih promiješati kuhačom kako bismo skuhali dobru juhu prijateljstva. Ako dijete još ne zna pisati, može sastojke nacrtati. Igra može pomoći djetetu u prepoznavanju pozitivnih osobina i oblika ponašanja kod vršnjaka te osvijestiti koje su to dobre osobine i ponašanja koje ono samo treba njegovati.
- Za ovu igru potrebno nam je nekoliko praznih manjih kutija, npr. od čaja. Umjesto kutija dobro mogu poslužiti i veće kuverte. Svaki član obitelji ukrasit će svoju kutiju kako god želi uz pomoć flomastera, pastela, kolaž papira, naljepnica i na nju napisati „Ja to mogu“. Svatko dobije 5 šarenih papirića na koje će napisati 5 stvari koje može ili zna napraviti, npr. popeti se na drvo, brzo voziti bicikl, nacrtati dvorac. Kad su svi gotovi, svatko u svoju kutijicu ubacuje šarene papiriće. Zadatak djece i roditelja je da pokušaju što više napuniti kutijicu. Kad se netko od članova obitelji osjeća loše, može otvoriti kutijicu i vidjeti koliko toga zna.
Pitanja za razgovor s djetetom:
- Zašto se Mila osjeća nevidljivom?
- Kako je to osjećati se nevidljivim?
- Jesi li se ti nekad tako osjećao/la?
- Zašto su djeca u školi zvala Milu gospođica Hoću i kako se zbog toga osjećala?
- Kako je Mila shvatila da mora nešto promijeniti u svom ponašanju?
- Što se može dogoditi ako nekome kažemo NE kada zaista to mislimo?
- Kojim rečenicama završava priča o Mili?
- Kakav je to osjećaj kad tebi netko kaže NE?
Literatura:
https://roditelji.story.hr/Zdravlje-i-prehrana/Klinci/a13303/5-igara-koje-razvijaju-djecji-stav-i-samopostovanje-ali-i-bolje-odnose-s-obitelji-i-prijateljima.html (5.9.2023.)
