„U mojoj mami živi zmaj. Mama kaže da zmaj povremeno riga vatru. Tada se mama zapali i dođe joj da glasno vikne AAAAAAAAAA!“
Vičete li ponekad na svoje dijete? Ja vičem i žao mi je zbog toga. Jako mi je žao.
Prije nego što sam dobila djecu uvijek sam mislila kako nikad neću vikati na njih, ali jesam i to vrlo brzo. Dok su moje djevojčice još bile jako male. Čudno je to s vikanjem. Smirena sam i sve je u redu, ali onda se dogodi neki trenutak u kojem se već i onako napunjena čaša prelije i riječi polete van baš poput kiše iz sivih oblaka. Ponekad je to kad su djeca u opasnosti, kad se čini da namjerno izazivaju, kad negdje žurimo, a one plaču ili traže neku sitnicu koju je trenutno nemoguće naći. Situacija je bezbroj, a tako i prilika za vikanje. U tom trenutku osjećam se bespomoćno, osjećam da je to što mi se događa nepravedno, sram me drugih ljudi ako smo negdje u javnosti, osjećam da sam sama na svijetu i da unatoč svom trudu i nastojanju, neprospavanim noćima, gomilama opranog veša, skuhanih ručkova, pregovaranja, dogovaranja, umirivanja i svega ostalog što spada u roditeljsku svakodnevicu ipak nisam dobra mama. Ako se i vi nekad tako osjećate onda je ova knjiga za vas, vjerujem jednako utješna za mamu i za dijete.
Knjiga je za djecu mlađe predškolske dobi, od 4 do 8 godina. Pisana je iz perspektive male djevojčice koja promatra mamu s kojom se nešto čudno događa. Unatoč teškoj temi, priča je vedra i optimistična. Kratak tekst prate vrlo ekspresivne ilustracije koje mogu jako dobro poslužiti kao motivacija za likovno izražavanje.
Zanimljivi zadaci i igre:
- Spojite nekoliko papira A4 formata i na poleđini učvrstite selotejpom. Možete olovkom nacrtati oblik zmaja i onda ga obojati zajedno s djetetom drvenim bojicama, pastelama, flomasterima i temperama. Možete koristiti i kolaž papir.
- Vodenim bojama možete naslikati zajedno velike šarene mrlje, a onda kad se osuše crnim ili nekim drugim tamnim flomasterom dodati oči, usta i ljuskice. Ako želite, možete probušiti rupice na slikama te ih povezati vrpcom ili konopcem i tako sačuvati zajedničku knjigu o zmajevima.
- Pantomima osjećaja
„Dijete i roditelj izrade kartice koje označavaju razne emocije, dijete izvuče jednu karticu i bez riječi odglumi osjećaj koji je označen na kartici. Ono dijete koje prepozna osjećaj dobiva karticu, zatim uzima novu i glumi. Pobjednik je ono dijete koje na kraju igre ima najviše kartica.“ - Što kaže ovo lice?
„Igra se igra sa slikama iz časopisa, fotografijama lica ili izrađenim crtežima lica koja pokazuju određenu emociju, a djeca pogađaju: što osjeća to lice, a kasnije što kaže ovo lice – koju bi priču to lice moglo nama ispričati?“ - Nastavi rečenicu…
„Djeca nastavljaju započete rečenice:
Sretan sam kada…
Tužan sam kada…
Ljut sam…
Volim…
Ne volim… itd.
Roditelj zapisuje odgovore, a zatim zamjene uloge i roditelj odgovara.“ - Društvene igre tipa “Čovječe ne ljuti se”
„Sve društvene igre u kojima postoje pravila i u kojima je potrebno nositi se s gubitkom, ljutnjom i slično izvrstan su način za učenje kako se nositi s emocijama.“
Pitanja za razgovor s djetetom:
- Kada mamin zmaj riga vatru?
- Može li djevojčica dozvati zmaja?
- Kako se osjeća mama zbog zmaja?
- Što djevojčica misli o zmaju?
- Što zmaj ne voli?
- Kako izgleda zmaj?
- Je li mama ikada vidjela zmaja?
- Kakav je zmaj po maminom mišljenju?
- Kakvog zmaja bi željela djevojčica?
- Kako bi se djevojčica osjećala kad mama ne bi imala zmaja?
- Ako nam se dogodi da viknemo na nekoga, što možemo nakon toga učiniti?
- Vičeš li ti ponekad?
- Kako se osjećaš nakon što si vikao/la na nekoga?
- Što ti može pomoći kad si ljut/a?
Literatura:
Sonja Pribela-Hodap: Igre koje pomažu razviti djetetovu emocionalnu inteligenciju, https://www.roda.hr/portal/djeca/zdravo-odrastanje/igre-koje-pomazu-razviti-djetetovu-emocionalnu-inteligenciju.html (12.4.2022.)