„Roman o životu i smrti i ljudima uhvaćenima između. Smijat ćete se, plakati i vratiti se po još.“
Markus Zusak
„Ovaj je roman trijumfalan u svakom aspektu.“
Booklist
„Duhovito..hrabro..genijalno.“
Entertainment Weekly
Kad pročitate ovakve dirljive i motivirajuće natpise na pozadini knjige i dopustite im da vas vode snagom autoriteta, poželjet ćete knjigu odmah zgrabiti i pročitati je u dahu. Dobro odmjerena kombinacija laganog i teškog, a k tome još i trijumfalno i hrabro…Dok ga čitamo, morali bismo se osjećati kao da ispod Slavoluka pobjede prolazimo u pobjedničkim kolima, nasmiješeni i ponosni. I doista čovjek pomisli kako je naišao na nešto iznimno, osobito ako su mu knjigu preporučili prijatelji i učenici. Sa svim tim dragim licima u mislima i ovakvim snažnim kritikama na pozadini knjige dodatno smo motivirani na čitanje.
Ali ako slučajno dotaknemo i druge knjige s iste police na kojoj smo pronašli dotičnu, otkrit ćemo nešto obeshrabrujuće – gotovo sve imaju slične preporuke! Genijalne su, divne, trijumfalne, savršene, knjige godine, romani mjeseca, prava otkrića. Gdje su nestali kriteriji koji dijele obično od genijalnoga i trijumfalnoga?
No, krenimo redom. Super zgodan Augustus ima sedamnaest godina. Na crkvenom sastanku namijenjenom ekipi koja boluje od teških bolesti upoznaje malo manje zgodnu Hazel koja se kreće u kolicima, s respiratorom. Hazel boluje od raka pluća, i teško se bori s bolešću, iako je vedrog duha unatoč stvarnim poteškoćama. Augustus je prebolio rak, iako će mu se kasnije vratiti, od čega će i umrijeti, sasvim neočekivano. Zapravo, očekivali bismo da Hazel ranije umre, jer je ona teži slučaj, barem kako se na početku čini. I tako se njih dvoje druže, razvijajući pravu povezanost i duboku privrženost.
U njihovom odnosu dosta je snažan jedan intertekst, roman u romanu, koji njihovoj bolesti i životu daje poseban smisao. To je roman Kraljevska tuga kojeg Hazel neumorno čita po tko zna koji put, a Augustus joj se pridružuje. Roman je priča o raku, ali “to nije knjiga o raku jer su knjige o raku sranje”. Glavna junakinja romana Kraljevska tuga je Anna i boluje od raka. Ona se od drugih sličnih junaka razlikuje po tome što je iskrena, kaže autor knjige. “Osim toga, Anna je iskrena o svemu tome na način na koji drugi zapravo nisu: kroz cijelu knjigu ona o sebi govori kao o nuspojavi, što je potpuno točno. Klinci s rakom u osnovi su nuspojave beskrajne mutacije koja je omogućila raznolikost života na zemlji. Stoga, kako knjiga ide dalje, ona postaje sve bolesnijom, lijekovi i bolest se utrkuju tko će je ubiti…” I tako dalje. Upravo kad se radnja zaplete tako da se majka glavne junakinje zaljubi u nekog bogatog tipa i Anna započne neki novi tretman liječenja, knjiga prestane…Iznenada. Tako najdraži roman naše drage Hazel ostaje bez kraja kojeg čitatelji moraju sami domisliti. Hazel i Augustus pišu pisma autoru i mole ga da im odgovori što je dalje bilo s likovima, ali on se udostojio samo odgovoriti da im na to pitanje ne može i ne smije odgovoriti. Kao i u životu, Bog nije taj koji odgovara na ovakva pitanja. Upravo zato će i rasplet ljubavne priče između Hazel i Gusa biti neočekivan.
Ono što je posebna ljepota ovog romana, bez obzira na prosječnost u stilu pisanja (koju su pretjerani hvalospjevi još i dodatno naglasili), je odnos između mladih ljudi koji boluju od raka, boreći se s praktičnim problemima koji su njihovim zdravim vršnjacima nezamislivi. Njihova međusobna solidarnost je razumljiva, ali toplina i velikodušnost ljubavi osvajaju srce čitatelja. Iako sve na trenutke izgleda kao suvremena bajka u kojoj ranjeni anđeli liječe svoje rane do povratka na nebesa, Hazel i Gus prijatelji su u nevolji , srca otvorenog svijetu i poklonjeni jedno drugome nesebično. Oni ne gube vedrinu, pronalaze jedno u drugome inspiraciju, prihvaćaju se i vole. Ovo je razlog zbog kojeg bi svakom mladom čovjeku željnom susreta s drugim preporučila ovaj roman. Između njih ništa nije lažno ni nategnuto, nema koristoljublja zbog neke perspektive u budućnosti, nema čak ni velikih planova jer ih bolest u tome sprječava. Postoji samo sada i ovdje, i oni to znaju cijeniti.
U tom smislu točne su riječi nepoznatog autora s pozadine knjige koje kažu da ovo nije knjiga o smrti nego o ljubavi. “O tome da junaci izbliza ne moraju biti onakvi kakvima smo ih zamišljali, da svijet nije mjesto na kojem se ostvaruju želje i da istinska hrabrost ne mora uvijek spasiti čovječanstvo. O tome da je i nekoliko mjeseci dovoljno vremena za proživjeti malu vječnost i da su neke beskonačnosti veće od drugih.”
Ovo je roman za mlade koji u sebi žele obnoviti suosjećanje i potvrditi svoje plemenite osjećaje. Može biti zanimljiv svakome tko želi barem malo razumjeti kako se osjeća mladi čovjek uhvaćen u borbu s teškom bolesti, koje su posebnosti te borbe i zašto ona jeste i nije slična borbi odraslih ljudi.
To je svakako tema koja se rijetko kada pokreće. Upravo zato ovaj roman zaslužuje pohvale. Nije genijalno djelo, daleko je od trijumfalnog i hrabrog. Ali upravo zato, zbog svoje jednostavnosti i životnosti, zbog glavnih junaka i njihovog prijateljstva u patnji te zbog slavljenja ljubavi i zahvalnosti, vrijedno je čitanja.
