Nakon provedbe ankete o biblioterapijskoj vrijednosti romana Hotel Zagorje, evo što su o knjizi rekle čitateljice:
„Čini mi se da bi ovaj tekst mogao biti poticajan za razgovor s mladima koji imaju posredna iskustva s ratom, i s odraslima koji imaju i posredna i neposredna ratna iskustva. Pojedini ulomci teksta mogli bi biti dobro polazište za razgovore s ljudima koji se hoće baviti ratom i njegovim posljedicama.“
Anne Marie Magovac, prof.
„U knjizi je vjerodostojno obrađen razvoj adolescenata. Tekst ostavlja prostor za nadu (čvrsta osobnost protagonistice, nada u budućnost iako nade gotovo da i nema), pozitivan je, lako se s njime poistovjetiti, sadržajno je i jezično razumljiv.“
Antonija Vlahović, prof.
“Odlično prikazano razdoblje odrastanja. Moguće je koristiti pojedine ulomke kao prikaze stanja (emocije, misli, stavovi, načini ponašanja) i promjena kroz koja svaki čovjek prolazi odrastajući. Knjiga provocira na razgovor i otvara teme pojedinac/društvo, tjeskoba/sigurnost, pripadanje/osamljenost, javno/privatno. Posebno je važna tema tijela (doživljaj tjelesnosti) u adolescenciji, seksualnost i duhovnost, prva socijalna iskustva izvan obitelji, idealizacija u zaljubljenosti- roman pokriva sve teme važne za adolescente.“
Ivana Bašić, prof.
„Knjiga se može koristiti za rad na grupnim razlikama, bilo dobnim, kulturalnim ili nekim drugim.“
Lucija Mičić, školski psiholog
„Knjiga dobro prati razvojni put osobe. Ne osjeća se gubitak zaigranosti, smijeha i ljubavi i optimizma, iako se radi o iznimno teškim situacijama. Potiče razvoj samopouzdanja i samopodrške.“
Rozana Petani, pedagog
