Iako je prošlo više od mjesec dana (promocija je održana 30.6. u Gradskoj knjižnici Rijeka) o nekim događajima nije moguće odmah nešto na brzinu reći, tek toliko da bi se nešto reklo, posebno kad dolaze kao kruna naših nastojanja. Ili, još bolje, kao kruna zajedničkih nastojanja.
Naime, ovo je (kao i u Knjižnici Ivane Brlić Mažuranić u Zagrebu pola mjeseca ranije) bila zapravo zajednička promocija: promocija voditelja i članova čitateljskih grupa, promocija dugogodišnjeg rada, prilika za upoznavanje i druženje, prilika da svi zajedno budemo na okupu, u knjizi i u stvarnosti.
Kako su knjige ono što nas je povezivalo i prije nego što smo se upoznali, bila je ovo jedinstvena prilika da budemo glavni junaci knjige o ljudima kojima je najjača strast upravo – čitanje knjiga!
Naime, meni je ova situacija bila toliko zanimljiva da se nisam mogla oteti dojmu, koji je svakako plod moje mašte i zanosne želje, da je sve neka sretna namještaljka – na stolu, ispred mene, bio je govornički borić s kojim je Vesna počela rasprave u prvom čitateljskom klubu Gradske knjižnice Rijeka, prije 12 godina, s moje lijeve i desne strane (razlog zbog kojeg sam se zbilja osjećala božanstveno!) sjedile su Verena i Vesna (koje su počele ovu priču, jedna kao voditeljica a druga kao djevojčica koja je željela svoj čitateljski klub), dok su nas okruživali (kao latice nekog otvorenog cvijeta) članovi klubova i voditelji od kojih mnoge poznajem kroz njihove izjave (anketa provedena prošle godine) uvrštene u poglavlje o potrebama koje zadovoljavaju čitateljske grupe.
Priznajem da nisam zamišljala baš ovu temu i baš ovakvu realizaciju kad sam sanjarila o nekim svojim osobnim postignućima u nekoj ranijoj životnoj dobi, ali život me iznenadio – u ovom slučaju, na čudan i ugodan način.
Nema ništa bolje od zajedništva, kažem ja, iako nisam nikada mislila da ću takvo nešto reći. Ali istina je – nema ništa bolje od zajedništva, makar i na trenutak, ako si s ljudima s kojima dijeliš neke slične životne vrijednosti i, prije svega, istu strast. I nema ništa bolje od osjećaja da si na neki način služio tom zajedništvu, da si jedan njegov dio, u nekom poretku stvari u kojem prave vrijednosti još uvijek imaju svoju snagu i smisao.
