Jučer je u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, s početkom u 18 sati, održana promocija knjige profesora Davida Brierleya, našoj javnosti poznatog po knjizi „Skriveno u vidljivom – razmišljanja jednog učitelja i njegovih trinaestogodišnjaka”, koju je 2013. godine objavio IWP (Institut za waldorfsku pedagogiju). Promocija knjige najavljena je kao tribina pod nazivom „Obrazovanje između onoga što više nije i što još nije”.
Autora je predstavila Lada Pekota Šanjug, organizatorica tribine i predsjednica IWP-a, koja je dala i kratak osvrt na značenje autora u vremenu traganja za dobrim rješenjima u području odgoja i obrazovanja. Važno je, kazala je, da Brierleyeva knjiga stvara kontekst za razmišljanje o obrazovanju kakvo želimo za svoju djecu. Ona ne nudi gotova rješenja, ali otvara perspektive.
Za razliku od knjiga koje govore o obrazovanju kao o nečemu globalnom, Brierley jasno daje do znanja kako naše obrazovanje promatra u europskom kontekstu. Za njega je europski duh puno više od ekonomske i političke ujedinjenosti Europe. To je mogućnost za razvoj koja, kako kaže autor, ne postoji nigdje na svijetu, zbog tolikih različitosti zemalja ujedinjenih pod imenom Europa, u kojima opet postoji toliko različitosti koje tvore identitet svake pojedine zemlje. Europa je „kontinent različitosti u jedinstvu, kontinent kvalitete bogate nijansama i kontrastima”.
Brierley pokazuje veliko poznavanje europske povijesti i povijesti umjetnosti, ali i naglašenu svijest o važnosti poznavanja korijena iz kojih je potekla europska kultura i identitet onoga što danas nazivamo Europom. To je korijen na koji se oslanja obrazovanje, ali i jedan od razloga zašto se danas borimo s poteškoćom redefiniranja obrazovanja. Kako podučavati klasične predmete kao što su književnost i aritmetika na moderan način, tako da oni otvaraju kreativne potencijale naših učenika? Možemo li sačuvati tradiciju i odjenuti je u moderno ruhu, bez da je banaliziramo pojednostavljujući je do neprepoznatljivosti, u kojoj, govoreći metaforički, izdašna i kalorična hrana postaje fast food?
To su ključna pitanja našeg vremena, koja se ne tiču samo obrazovanja, već zahvaćaju i medije, kazalište, film, kao i druge segmente društvenog života, uključujući i međuljudske odnose.
U prvom dijelu knjige autor polazi od zvukova prošlosti i vodi nas kroz teoriju i praksu obrazovanja do današnjih dana. U drugom dijelu knjige su okupljeni radovi Brierleyevih učenika, napisani na neku od tema koje su se obrađivale u nastavi, a dio su velike arhive autora koja uključuje lekcije, diskusije, komentare i odgovore učenika. Te je radove, kako smo kasnije saznali, autor pronašao u vrijeme kad mu je bilo ponuđeno pisanje knjige o obrazovanju u Europi i bili su presudni da se na pisanje knjige odluči.
Dakle, Brierleyeva knjiga spaja teoriju i praksu, zaključila je Lada Pekota Šanjug i riječ prepustila Ivani Bašić koja je, kao profesorica književnosti koja se bavi biblioterapijom i učiteljica u osnovnoj školi, dala svoje mišljenje o trenutnom aktualnom problemu nečitanja lektira, povezujući taj problem s ulomcima iz knjige Davida Brierley koji govore o dubinskom i površnom čitanju. Bašić je ustvrdila da je naše obrazovanje puno krajnosti i neusklađenosti koje su svakodnevno vidljive u praksi.
U dužem tekstu koji je napisala za ovu priliku koristila je metaforu hranjenja za ilustraciju praksi koje se danas provode u nastavi hrvatskog jezika i književnosti. “Takozvano “duboko čitanje”, o kojem govori autor knjige, nije samo intelektualno i analitičko – ono traži vrijeme za prepuštanje”, rekla je Bašić i istaknula kako se slaže s Brierleyem kad kaže da svrha književnosti nije podučiti, nego oduševiti, tako da se čitatelj može angažirati u procesu vlastitog razvoja.
Marina Tomić, profesorica glazbe i predstavnica izdavača, preuzela je riječ nakon Ivane Bašić i osvrnula se na vrijeme kad je Udruženje prijatelja waldorfske pedagogije donijelo odluku o prevođenju i izdavanju knjige. Tomić je rekla kako je jako važno da je ova knjiga izašla i da bi ona trebala biti sastavni dio edukacije svakog učitelja. “Knjiga nije jednostavna, nju ne možete čitati usput, nad svakom stranicom se možete zamisliti i nešto važno naučiti. Opet, ona nije dosadna i naporna, već je puna primjera iz prakse koji nam pokazuju što je sve moguće napraviti u radu s djecom, ako im se posvetimo”, rekla je i napomenula kako bi bila nasjretnija da sva djeca svijeta budu zbrinuta tako da imaju pravo na obrazovanje.
Nakon uvodnih izlaganja autor knjige, David Brierley, predstavio je svoju knjigu u svjetlu zbivanja u posljednjih desetak godina, kad je u Europi došlo do velike promjene odgojne paradigme. Naime, sam je autor, kako je rekao, bio član mnogih stručnih timova koji su se bavili pitanjem kako unaprijediti europsko obrazovanje koje prolazi kroz velike poteškoće u posljednjih nekoliko desetljeća. Posebno je naglasio kako je važno imati na umu da je veliki raskorak između teorije obrazovanja i onoga što imamo u praksi. “Lijepo bi bilo da recimo danas, u petak navečer, naši učenici malo sviraju ili slikaju. I mi bismo onda rekli da potičemo kreativnost u školama. Ali kreativnost se tako ne potiče i ne samo kroz umjetničke sadržaje. Kreativnost znači moći stvarati nešto novo iz već postojećega i da bismo to postigli moramo razumjeti kako do toga dolazi”, rekao je Brierley i tako nas podsjetio na našu svakodnevicu u kojoj se naša djeca bave brojnim aktivnostima, a i dalje imaju problem s kreativnošću.
Autor je govori i o nastanku knjige koju je zamislio u dva dijela, kao spoj teorije i prakse, kako bi pokazao kako se ova dva područja mogu uskladiti. “Pitanje smisla, zašto nešto podučavamo, je ključno”, rekao je Brierley i objasnio kako se danas borimo da vratimo obrazovanju u školama smisao. “Mi danas živimo u budućnosti, dok su prošle generaciju živjele u sadašnjosti. Najveća briga ljudi nekada bili su ratovi, epidemije i glad, dok je najveća briga našega vremena kako se pripremiti za budućnost.
Zbog velikog razvoja tehnologije, koja samu sebe pretječe u inovacijama, događa se da mi svoju djecu pripremamo za poslove kojih u sadašnjosti nema, ali će u budućnosti postojati.
Zapravo, pripremamo ih za nešto za što ni sami nismo sigurni što je. ..Mi smo bili generacija koja je uvijek nekoga za nešto krivila. Krivi su nam bili roditelji, politički sistem, tradicija. Danas mladi ljudi drugačije gledaju na učitelje i roditelje. Cijene to što smo tu za njih. Osjećaju određenu zabrinutost u vezi budućnosti i, ono što je još češće, a to je da su u rascjepu između onoga što bi htjeli i onoga što će im donijeti novac, sigurnost”, rekao je Brierley, napominjući kako su danas srednjoškolsci i studenti duboko svjesni događanja u svijetu i utjecaja na njihov život. “Ali svi su oni svjesni, isto tako, da su nešto bitno izgubili, u odnosu na nekadašnje generacije”, dodao je. “A što su to izgubili, na to pitanje moramo mi odgovoriti.”
S tim je riječima David Brierley, autor knjige “Stotinu miliona sadašnjih sudbina” završio svoje izlaganje o knjizi.
U kratkoj raspravi koja je uslijedila nakon autorovog izlaganja sudjelovalo je nekoliko gledatelja koji su postavili provokativna pitanja na koja je autor odgovorio vraćajući uvijek na pitanje smisla obrazovanja danas. Na taj način je zatvorena tribina “Obrazovanje između onoga što više nije i što još nije” koja je zainteresiranima donijela puno zanimljivih i novih informacija o smislu obrazovanja danas.
