Balans Centar -Biblioterapija i poetska terapija

lis 12, 2021 | Čitateljske grupe

Ženski čitateljski klubovi u kasnom 19.stoljeću

(prema knjizi „Reading Group Guide“ D.Laskin i H.Hughes)

vrijeme čitanja  Vrijeme čitanja: 2 min.

Za nastanak prvih čitateljskih grupa zaslužna je Amerikanka Anne Hutchinson, koja je započela ovu aktivnost u svojoj zajednici daleke 1634. godine!

I prije nego što je iz Engleske doputovala u Ameriku, okupljala je svaki tjedan gospođe i djevojke na razgovore o religijskim tekstovima. Razgovori su se kretali, prema svjedočanstvima, od literarne analize do teoloških diskusija- puritanci su voditeljicu ocijenili kao opasnu jer uznemirava duhove društva okupljajući se na razgovorima koji ne pristaju ženskom spolu. Grupa je kratko opstala ali je značajna kao prvi zabilježeni pokušaj, i postavila je neke standarde- uglavnom su sudjelovale žene, cilj je bilo usavršavanje, voditeljica je bila snažna i magnetična osobnost, atmosfera je bila poticajna, i fokus je pomican od literature prema suvremenim zbivanjima (i natrag).

Kad je rigorozni puritanizam popustio, i do 19. stoljeća žene su, pod okriljem Crkve, uspjele zadržati neki oblik ovakvog druženja. Knjige koje su čitale držale su se povijesnih, društvenih i religijskih tema. Negdje početkom 19. stoljeća postojala je i institucija profesionalnog čitača koji je bio angažiran u nečijoj privatnoj kući, nakon čega su gosti izmjenjivali ideje i misli o tekstu koji je pročitan! (O detaljima takve prakse puno više govori Alberto Manguel u svojoj Povijesti čitanja)

Elizabeth Peabody, vlasnica knjižare u Bostonu, oko 1840. godine, okupljala je žene na razgovore o literaturi i kulturi. Ove grupe preteča su današnjim čitateljskim grupama koje osnivaju knjižare u svom okrilju. Autori knjige posebno naglašavaju super knjižare Barnes&Noble i Borders Books koje imaju široko razgranatu djelatnost u tom području.Čitateljske grupe služile su kao jedan oblik neformalnog obrazovanja.

Jedna od ženskih čitateljskih grupa osnovana je polovicom 19. stoljeća u Michiganu s idejom da članice dijele svoje vlastite tekstove i razgovaraju o njima. Constance Owen Fauntleroy, unuka utopijskog filozofa Roberta Ownera, osnovala je grupu u kojoj se raspravljalo o kompoziciji pjesama, u kojoj se pisalo vlastite novele i pjesme i raspravljalo o njima.

Takvi ženski klubovi bili su dosta izolirana pojava do pojave dva visoko profilirana kluba u Bostonu. Utemeljila ih je novinarka Jane Cunningham Croly u New Yorku 1868. godine. U najavi ideje i programa, Croly kaže kako su ovi klubovi namijenjeni osobama koje teže za inspiracijom i duhovnošću. Zato su žene koje su se okupljale u ovim klubovima bile većinom stručnjaci za svoja područja- umjetnice, pjesnikinje, urednice, povjesničarke i doktorice. Susretale su se dva puta mjesečno u restoranu Delmonico, u to vrijeme ekskluzivnom mjestu za muškarce. Susreti su počinjali prezentacijom teksta, nakon koje bi se raspravljalo o pitanjima naznačenima u tekstu.

Prema sociologinji Elizabeth Long, do 1906. godine ženski klubovi u Americi u kasnom 19. stoljeću broje oko 5000 lokalnih organizacija u sklopu federacije ženskih klubova. Istraživanja pokazuju da su se članice ovih klubova sastajale u kontinuitetu deset ili dvadeset godina da razgovaraju o knjigama i idejama. U početku su bile orijentirane na čitanje i razgovor, da bi se kasnije okrenule većem broju aktivnosti kao što je organizacija parkova i ljetnih škola za djecu, edukacija emigranata, ženski pokret i slično. Razvijale su vještine javnog nastupa, debatiranja, istraživanja i književne analize.

Pretplatite se
Obavijestite me
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Share This