– tekst je inspiriran nedavno odigranom predstavom slovenskog Mini-teatra –
Ovu Andersenovu bajku uvijek sam nekako izbjegavala.
Bila mi je tužna, neprikladna za djecu. Ljutila sam se na Andersena što je napisao takav kraj. Njegove priče nose u sebi određenu surovost, nešto od stvarnog svijeta. Povezivala sam je s lektirom u drugom razredu i smatrala da je preteška za mlađi uzrast.
Međutim, kad sam je nedavno ponovo čitala učinila mi se nevjerojatno utješnom. Nisam uzela u obzir mogućnost da priču ne moramo čitati nego je možemo pripovijedati i prekinuti kad god nam to odgovara. Možda u trenutku kad djevojčica drugi put ugleda baku i one zajedno odu u nebo gdje nema gladi, straha i hladnoće.
Razmišljala sam za koga bi bila ta priča. To je priča za djecu i odrasle kojima netko drag nedostaje, koji se osjećaju usamljeno i tužno. Inspirirana predstavom slovenskog Mini teatra koju sam sa svojim djevojčicama gledala na zadnjem PIF-u, odlučila sam priču ispričati drugašima u svojoj školi i to uz pomoć lutaka od papira i izvora svjetla u stilu kazališta sjena.
Nisam postavljala puno pitanja kako to inače običavam činiti. Postavila sam jedno pitanje i kroz igru i glumu djeca su došla do novih pitanja. Nehotice sam napravila više lutaka nego sam planirala. Uvela sam i predmete poput šlapice koju je djevojčica izgubila, a uključila sam i nešto iz novog svijeta: šalicu čaja, jaknu, rukavice i sve ono što mi je palo napamet, a moglo bi pomoći djevojčici.
Tako je u predstavi mogao sudjelovati cijeli razred od 18 učenika, a priča je dobila svoj sretan kraj. Svi su dolazili pred ploču i donosili darove za djevojčicu, a ona im je zahvaljivala. Dotakli smo se teških tema, poput obiteljskog nasilja. Lika oca koji tuče svoju kćer i tjera je da prodaje šibice po hladnoći nisam bila svjesna u ranijim čitanjima, a sada je odjednom isplivao na površinu i upravo je čudesno koliko su prijedloga imala djeca za rješenje te situacije.
Kasnije te večeri dala sam lutke svojim djevojčicama od četiri i pol godina. To im se jako svidjelo. Izvlačile su lutke iz vrećice i pogađale koga ili što one predstavljaju. Kad smo izvele malu predstavu nekoliko puta otkrile smo da iste lutke možemo upotrijebiti i za neku drugu priču. Imamo mladića (dječak iz Djevojčice sa šibicama), snahu (djevojčica), baku, bor i zmiju(šal) za Šumu Striborovu.
Ako imate malu djecu svakako pokušajte ispripovijedati ovu priču. Odlična je zbog svoje kratkoće i pruža mnoge mogućnosti za igru i stvaranje.
Pitanja za razgovor s djetetom:
- Zamisli drugačiji svijet u kojem je sve moguće i u kojem se ljudi drugačije ponašaju prema djevojčici. Kako bi mogao/la pomoći djevojčici? Što joj možeš dati da se osjeća bolje?
- Pokušaj promijeniti kraj priče!
- Možeš li zamisliti novi lik u priči koji će se pojaviti i pomoći djevojčici?
Zanimljivi zadaci i igre:
- Izradite kazalište sjena sa svojim djetetom. Potrebni su vam malo čvršći papir, flomaster ili olovka, škare, sklapel (za sitne dijelove poput očiju), zid i izvor svjetlosti. Možete upotrijebiti običnu ručnu svjetiljku. Ukoliko kod kuće imate naglavnu svjetiljku, dijete može istovremeno samostalno osvjetljivati zid i držati lutke.
- Ispričajte sami priču svome djetetu pomoću lutaka.
- Ponovite priču uz pomoć lutaka zajedno s djetetom.
- Nakon što ste ga pitali kako bi mogao pomoći djevojčici odigrajte i drugi dio priče koji se događa u novom svijetu.
Literatura
https://pif.hr/dogadaji/djevojcica-sa-sibicama-mini-teater-slovenija-6/ (9.2.2023.)
