U knjizi Poetry and Story Therapy Geri Chavis prikazuje poetsku/biblio terapiju iz teorijskog i praktičnog kuta. Na početku svakog novog poglavlja nalazi se teorijski uvid u temu kojom se bavi, a potom autorica izlaže pojedine važne elemente teme kroz povijest osobnih iskustava u radu s klijentima. Teorijski uvidi povezani su s prikazima prakse na način da je sve ono što je rečeno u uvodu kasnije pronašlo svoj ekvivalent u praktičnim primjerima.
Ova knjiga ima iznimnu vrijednost za sve studente biblioterapije i certificirane stručnjake jer sadrži prikaze strukture biblioterapijskog susreta, principe po kojima autorica bira tekstove (što je često onaj najteži dio za početnike), način na koji se odnosi prema svojim klijentima i objašnjenja postupaka (etika i metodika), a da ne govorimo o cijeloj zbirci korisnih vježbi koje svatko može samostalno primijeniti u vrlo različitim situacijama individualne i grupne terapije. Pri tome je vrlo važno, čini mi se, da je autorica jasno ograničila što su posebnosti individualne i grupne biblioterapije, ističući ono važno u postupcima, od odabira teksta do odabira načina rada na tekstu. Knjiga je toliko bogata primjerima da je nemoguće istaknuti ono najvažnije, a da ne učinimo pogrešku prema nečemu drugome. Svaki primjer je koristan i može se iščitavati više puta te smatram da je ovo knjiga koju svaki biblioterapeut treba imati uz sebe kao priručnik, jednako kao što treba uz sebe imati knjigu Biblio/Poetry Therapy : The Interactive Process koja u sebi sadrži izvrsno razrađene osnovne definicije ovog područja, uz niz ilustrativnih primjera iz prakse.
Knjiga Geri Chavis tako nam donosi i primjere korištenja filmova, fotografija i drugih umjetničkih djela u poetskoj terapiji. Na taj nam način daje uvid u veliki izbor mogućnosti koji imamo kad radimo s klijentima. Važno je, po riječima autorice, do klijenta doći, a za to imamo puno mogućnosti na raspolaganju. Njezino se shvaćanje biblio/poetske terapije u tom smislu slaže s definicijom koju predlaže Lawrence C. Rubin u knjizi Popular culture in counseling, psychotherapy, and played – based interventions (Rubin, 2008.) po kojoj je svaki medij koji prenosi priču dobrodošao u terapiji, osobito u radu s mladima. Geri Chavis također objašnjava važnost metafore u biblioterapiji kao koncept preko kojeg dolazimo do uvida u unutrašnji svijet svakog pojedinca pa stoga ističe važnost slušanja metafora koje izgovaraju klijenti i njegovanje osjećaja za metaforu kao sredstvo izražavanja vrijednosti, stavova, misli i osjećaja.
Autorica se u svojim promišljanjima o smislu književnosti, podjednako poezije i proze, oslanja na romantičarske pjesnike koji su poeziju gledali neodvojivo od prirode i glazbe jer je poetično duboki izraz prirode svakog bića, ima svoj ritam i svoj identitet te je smisao poetske terapije upravo potaknuti izražavanje tog jedinstvenog jezika koji svatko posjeduje.
Knjiga obiluje primjerima vježbi koje su najčešće proizašle iz poezije koju autorica koristi u terapiji, kao na primjer korištenje poticajnih inspirativnih početaka rečenica ili nadopunjavanje pojedinih dijelova teksta, pisanje pisama, monolog koju izgovara emocija, dramatizacija pojedinih dijelova teksta, zajedničko čitanje poezije i slično. Vježbu su temeljito objašnjene kako bi svatko mogao razumjeti njihov smisao te ih kasnije koristiti u svom radu.
Autorica u nekoliko navrata objašnjava kako postoji razlika između pozicije voditelja u klasičnoj psihoterapiji, kako bismo je mogli nazvati, i biblioterapiji. Biblioterapeut može sudjelovati u vježbama koje rade polaznici, što Geri Chavis radi, te objašnjava razloge za svoj odabir, ostavljajući mogućnost osobnog odabira svakom terapeutu.
Ova se vrijedna knjiga nalazi na popisu obavezne literature za trening poetskih terapeuta koji nudi International Federation for Biblio/Poetry Therapy (IFBPT). Više informacija o treningu možete pronaći na https://ifbpt.org/.
U knjizi Poetry and Story Therapy Geri Chavis prikazuje poetsku/biblio terapiju iz teorijskog i praktičnog kuta. Na početku svakog novog poglavlja nalazi se teorijski uvid u temu kojom se bavi, a potom autorica izlaže pojedine važne elemente teme kroz povijest osobnih iskustava u radu s klijentima. Teorijski uvidi povezani su s prikazima prakse na način da je sve ono što je rečeno u uvodu kasnije pronašlo svoj ekvivalent u praktičnim primjerima.
Ova knjiga ima iznimnu vrijednost za sve studente biblioterapije i certificirane stručnjake jer sadrži prikaze strukture biblioterapijskog susreta, principe po kojima autorica bira tekstove (što je često onaj najteži dio za početnike), način na koji se odnosi prema svojim klijentima i objašnjenja postupaka (etika i metodika), a da ne govorimo o cijeloj zbirci korisnih vježbi koje svatko može samostalno primijeniti u vrlo različitim situacijama individualne i grupne terapije. Pri tome je vrlo važno, čini mi se, da je autorica jasno ograničila što su posebnosti individualne i grupne biblioterapije, ističući ono važno u postupcima, od odabira teksta do odabira načina rada na tekstu. Knjiga je toliko bogata primjerima da je nemoguće istaknuti ono najvažnije, a da ne učinimo pogrešku prema nečemu drugome. Svaki primjer je koristan i može se iščitavati više puta te smatram da je ovo knjiga koju svaki biblioterapeut treba imati uz sebe kao priručnik, jednako kao što treba uz sebe imati knjigu Biblio/Poetry Therapy : The Interactive Process koja u sebi sadrži izvrsno razrađene osnovne definicije ovog područja, uz niz ilustrativnih primjera iz prakse.
Knjiga Geri Chavis tako nam donosi i primjere korištenja filmova, fotografija i drugih umjetničkih djela u poetskoj terapiji. Na taj nam način daje uvid u veliki izbor mogućnosti koji imamo kad radimo s klijentima. Važno je, po riječima autorice, do klijenta doći, a za to imamo puno mogućnosti na raspolaganju. Njezino se shvaćanje biblio/poetske terapije u tom smislu slaže s definicijom koju predlaže Lawrence C. Rubin u knjizi Popular culture in counseling, psychotherapy, and played – based interventions (Rubin, 2008.) po kojoj je svaki medij koji prenosi priču dobrodošao u terapiji, osobito u radu s mladima. Geri Chavis također objašnjava važnost metafore u biblioterapiji kao koncept preko kojeg dolazimo do uvida u unutrašnji svijet svakog pojedinca pa stoga ističe važnost slušanja metafora koje izgovaraju klijenti i njegovanje osjećaja za metaforu kao sredstvo izražavanja vrijednosti, stavova, misli i osjećaja.
Autorica se u svojim promišljanjima o smislu književnosti, podjednako poezije i proze, oslanja na romantičarske pjesnike koji su poeziju gledali neodvojivo od prirode i glazbe jer je poetično duboki izraz prirode svakog bića, ima svoj ritam i svoj identitet te je smisao poetske terapije upravo potaknuti izražavanje tog jedinstvenog jezika koji svatko posjeduje.
Knjiga obiluje primjerima vježbi koje su najčešće proizašle iz poezije koju autorica koristi u terapiji, kao na primjer korištenje poticajnih inspirativnih početaka rečenica ili nadopunjavanje pojedinih dijelova teksta, pisanje pisama, monolog koju izgovara emocija, dramatizacija pojedinih dijelova teksta, zajedničko čitanje poezije i slično. Vježbu su temeljito objašnjene kako bi svatko mogao razumjeti njihov smisao te ih kasnije koristiti u svom radu.
Autorica u nekoliko navrata objašnjava kako postoji razlika između pozicije voditelja u klasičnoj psihoterapiji, kako bismo je mogli nazvati, i biblioterapiji. Biblioterapeut može sudjelovati u vježbama koje rade polaznici, što Geri Chavis radi, te objašnjava razloge za svoj odabir, ostavljajući mogućnost osobnog odabira svakom terapeutu.
Ova se vrijedna knjiga nalazi na popisu obavezne literature za trening poetskih terapeuta koji nudi International Federation for Biblio/Poetry Therapy (IFBPT). Više informacija o treningu možete pronaći na https://ifbpt.org/.
